Pečuj (mađ. Pécs, hrv. Pečuh, nem. Fünfkirchen) je danas grad sa 150.000 stanovnika na jugu Mađarske. Od 1009. godine se vodi i kao sedište biskupa. Već od 13. stoleća u njemu postoji nemačka populacija. Među njegovim srednjovekovnim biskupima ih je bilo više i sa nemačkog govornog područja. Među njima Vilhelmus (Wilhelmus), po čijoj je inicijativi 1367. g. u Pečuju otvoren prvi univerzitet u zemlji.

U julu 1543. g. grad pada pod osmanlijsku vladavinu. Ime poslednjeg kršćanskog gradskog sudije iz te godine nam je još i danas poznato: Volfgang Šrajber (Wolfgang Schreiber). To dokazuje da je nemačkim građanima tokom vremena pošlo za rukom da zauzmu vodeće položaje.

Ludvig markgrof od Badena (Ludwig Markgraf von Baden) osvaja 1686. godine na čelu carskih, austrijskih trupa Pečuj i regiju sve do Drave. 18. stoleće je bilo svo u znaku ponovne izgradnje Pečuja. Grad biva ponovno naseljavan pretežno porodicama iz nemačkih i austrijskih provincija. Pečuj postaje katolički grad sa mnogo narodnosti. Stanovništvo se pored Nemaca sastojalo još od Mađara i Hrvata. U centralnim delovima grada, na Kalvarijskom brdu i na južnoj periferiji grada je najvećim delom dominirao nemački, a u istočnom delu grada hrvatski jezik. U zapadnom delu grada se govorilo mađarski.

Privredni procvat je započeo nastankom Dunavskog parobrodnog društva (Donau-Dampfschifffahrts-Gesellschaft), koje je sredinom 19. veka pokazalo veliki interes za prerov kamenog uglja na brdu Meček (mađ. Mecsek hegység , nem. Mecsek-Gebirge). U drugoj polovini 19. veka su u Pečuju radili nemački i austrijski arhitekti. U to doba su izgrađene sve te privatne i javne građevine, koje do danas prožimaju sliku grada. U tridesetim godinama 19. stoleća je u Pečuju otvoreno i nemačko pozorište, koje je bilo aktivno sve do 1865. godine. Nakon nekoliko nemačkih novina kratkog daha, 1870. g. izlaze „Pečujske novine“ („Fünfkirchener Zeitung“) jedan patriotski nastrojeni, liberalni list. Izdavači i urednici su poticali iz redova u grad doseljenih Židova.

U drugoj polovini 20. veka grad postaje centar međunarodnog predavanja na nemačkom jeziku u Južnoj prekodunavskoj regiji (Dél-Dunántúl). Na Pedagoškom fakultetu je od 1957. godine uveden odsek za školovanje učitelja nemačkog jezika. 1994. g. je ovde nastao Mađarsko-nemački školski centar, koji od 2005. g. nosi ime pesnikinje Valerije Koh (Valeria Koch). Redakcija nemački govorećih televizijskih emisija je sa svojim radom započela 1972. godine. 1985. g. je nakon Drugog svetskog rata u Pečuju osnovana prva sudski potvrđena civilna organizacija mađarskih Nemaca: Kulturno udruženje Nikolaus Lenau.

2010. godine Pečuj postaje, zajedno sa Esenom (Essen, Nemačka) i Istanbulom glavni kulturni grad Evrope.

Zanimljivosti

Lenau-kuća
Zainteresovani mogu u Lenau-kući posetiti mnogobrojne kulturne manifestacije, među njima i povremene umetničke izložbe. U kući se nalaze i gostinske sobe.

Lenau ház
7621 Pécs, Munkácsy M. Str. 8.
Tel.: +36 (0) 72 332 515
www.lenau.hu
Radno vreme: ponedeljak-četvrtak 8.30-16.30; petak 8.30-14.30

O najvažnijim kulturnim uređenjima grada Pečuja se možete informisati preko sledećih linkova:
Kulturna četvrt Žolnai (Zsolnay), nastala u godini kulturne prestonice Evrope: www.zsn.hu
Koncertna i konferencijska sala Kodalj (Kodály): www.kodalykozpont.hu
Starorimsko groblje Pečuja kao svetska i kulturna baština UNESCO-a:www.pecsorokseg.hu
Muzeji u Pečuju:www.jpm.hu
Najvažniji pozorišni festival Mađarske: www.poszt.hu