Nemački tragovi duž Dunava - putovati, susretati, doživeti
  • Nadasch Rill_titel.jpg
  • mecseknadasdi latkep_titel.jpg

Nadoš (mađ. Mecseknádasd, nem. Nadasch) leži oko 30 km severoistočno od Pečuja (Pécs). Nakon osmanlijske vladavine su 1686. godine u selu živele srpske pravoslavne i mađarske kalvinističko-reformirane porodice. Nadoš i njegova okolina su spadali u domen pečujskog biskupa. Početkom 18. veka su tri zaraze kuge stanovništvo toliko decimirali, da je vlastelin, iz Vestfalena (Westfalen) potičući biskup, grof Vilhelm od Neselrodea (Franz Wilhelm Graf von Nesselrode), ovamo naselio katoličke nemačke porodice. Kolonisti su došli pretežno iz Hesena (Hessen), Rajnlanda (Rheinland) i Bavarske (Bayern). Doseljavanje u Nadoš je trajalo celo 18. stoleće. Mađarski kalvinisti su se tokom vremena sve više povlačili pred nemačkim katolicima, da bi se napokon preselili u susedna protestantska sela.

Jedan deo stanovništva se bavio zanatom (zidari, drvodelje, grnčari, stolari, kamenoresci, kolari …), a drugi, znatno veći, vinogradastvom. Od 1870. do 1880. godine je Nadoš bio najveći proizvođač vina u regiji. Uskoro potom jedna velika epidemija lozne vaši donosi brzi kraj još mladoj vinskoj kulturi. Kvalitet zemlje nije odgovarao uzgajanju žita, pa su brežuljci oko sela služili kao pašnjaci za uzgoj stoke, koji je igrao značajnu ulogu za životnu egzistenciju.

U godinama 1752-53 biskup Georg Klimo ovde podiže jednospratnu letnju rezidenciju. Njoj su još pripadali osmougaona kapela Snežne Marije, park, vrt s jelenima i nekolicina velikih privrednih zgrada. U tom zamku je 24. oktobra 1846. godine prenoćio i Franc List (Franz Liszt), koji je putovao iz Seksarda (Szekszárd) za Pečuj (Pécz). Jedna četvoročlana delegacija pečujskog Muškog pevačkog zbora u njegovu čast izvodi večernju serenadu – i to samo s nemačkim pesmama, pošto zbor mađarske nije znao. Na Listovu posetu sećaju mramorna ploča na zidu nekadašnjeg zamka, kao i Listova bista od Imrea Varge (Imre Varga) pred njim.

Među barokne spomenike sela spada i jednokrilna parohija, osvećena u čast Sv. Đorđa (mađ. Szent György, nem. Heiliger Georg). Polaganje kamena temeljca biva održano 1760., a osvećenje 1770. godine. Slike glavnog oltara i sporednih oltara potiču od bečkog kapucinerskog monaha Johana Baumgartnera (Johann Baumgartner).

Šareno obojena, kamena statua Sv. Vendelina je delo u Nadošu rođenog kamenoresca Stefana Hernesa (Stephan Hernesz). Velika parohija potiče iz istog vremena kao i crkva. U selu je radilo više dinastija kamenorezaca. Od njih načinjeni umetnički nadgrobni spomenici se nalaze na starom groblju pored Glavne ulice br. 6. Osim Grobljanske kapele iz 13. stoleća se još može videti i nekoliko kamenih krstova iz dvadesetih godina 18. veka. Na njima stoje imena kolonista iz prvog doseljeničkog vala.

Kasnobarokna kapela Sv. Ivana Nepomuka (Hl. Johannes  von Nepomuk) ispred potočnog mosta, kao i Kalvarijsko brdo sa po Sv. Devici Mariji nazvanom kapelom, svedoče o dubokoj religioznosti stanovnika Nadoša.

Grobljanska kapela iz 13. stoleća sa nadgrobnim kamenovima nemačkih doseljenika


Barokna letnja rezidencija biskupa iz Pečuja


1967. godina: Ulica u Nadašu

Preporuke

Mađarsko-nemački zavičajni muzej
Munkácsy M u. 5, Mecseknádasd

http://mecseknadasd.ekisterseg.hu