Nemački tragovi duž Dunava - putovati, susretati, doživeti
  • Petresti2.jpg
  • Petrifeld Petresti.jpg

Današnja opština Petrešti (rumunski Petreşti, nemački Petrifeld, mađarski Mezőpetri) se pismeno spominje prvi put 1316. godine. Onda se još zvala Mezeu Petri. Naselje je već onda pripadalo dobrima porodice Kaplonj (Kaplony), iz koje će kasnije proisteći grofovski rod Karolji (Károlyi). Nakon gašenja ovog atara je isti podeljen između Karoljijevih i i plemićke porodice Vadaj. Tokom vekova je dolazilo do brojnih konflikata između ta dva grofovska roda, čiji je glavni uzrok bilo dobro Petrešti.

Zahvaljujući činjenici da leži neposredno kraj glavnog puta, koji povezuje dva velika regionalna centra, Satu Mare i Veliki Varadin (rumunski Oradea, nemački Großwardein, mađarski Nagyvárad), naselje biva često izloženo pljačkaškim pohodima vojski raznoraznih naroda: Turaka, Tatara, Kuruca, Austrijanaca … Kada je Kurucki ustanak pod vođstvom Georga Rakocija II. (Georg Rakóczi II.) okončan satumareovskim mirovnim sporazumom, 1711. godine, selo Petrešti je skoro u potpunosti bilo bez stanovništva. 1740. godine grof Šandor Karolji (Sándor Károlyi), naređuje da se naselje naseli virtemberškim (Württemberg) Švabama iz već postojećih švapskih sela satumareovskog okruga. Tu se dakle radilo o jednoj unutarnjoj kolonizaciji. U 19. stoleću privredni procvat naselja biva prekinut dvema katastrofama: 1834. godine jednim razarajućim zemljotresom i 1875. godine jednim velikim požarom.

Međutim, najgora katastrofa, koja pogađa Švabe iz Petreštija, je bila deportacija u Sovjetski Savez u januaru 1945. godine. Više od 200 mladih petreštanskih Švaba je moralo do pet godina provesti u radnim logorima u Donbasu (Donjeckom basenu) i Sibiru. Mnogi od njih ne preživljavaju glad, prinudni rad, bolesti i hladnoću. Još dramatičnije tone broj satumareovskih Švaba, uključujući i Petrešti, sledstveno emigracionim valovima iz osamdesetih godina 20. veka, koji će svoj vrhunac dosegnuti između 1990. i 1992. godine. Neki od onih što su se preselili u Nemačku, se svake godine vraćaju u svoju staru domovinu.

Poljoprivreda je još i danas najvažnija privredna delatnost i izvor prihoda u Petreštiju. U naselju postoji nekoliko malih uslužnih preduzeća i jedan dobro funkcionirajući restoran, koji nudi i švapske specijalitete

Rimokatolička crkva u centru mesta je osvećena u čast Svete Jelisavete (rumunski Sfânta Elisabeta, nemački Heilige Elisabeth, mađarski Szent Erzsébet). Ona biva izgrađena 1786. godine. Prilikom zemljotresa 1834. godine, toranj pada na crkvenu zgradu i uništava je skoro potpuno. Ponovna izgradnja crkve započinje nakon velikog požara u Petreštiju, 1875. godine.

Iz Petreštija potiče jezičar i istoričar Štefan Vonhaz (Stefan/István Vonház; 1881-1945), čije glavno delo govori o doseljavanju Švaba u satumareovsko područje. U znak sećanja na njega, je u parku pred opštinskom većnicom podignut jedan obelisk.


Loznik na dvorišnoj strani jedne, 1881. godine građene švapske kuće; danas Zavičajni muzej


LEVO: Crkva Svete Jelisavete (rum. Sfânta Elisabeta, nem. Heilige Elisabeth, mađ. Szent Erzsébet), izgrađena 1786. godine.

DESNO: Oslikani nameštaj u Švapskom muzeju

Preporuke

Dobar pregled narodne kulture ovog mesta, ali i satumareovskih Švaba uopšte, nudi mali „Švapski muzej“ („Schwäbisches Museum“), uređen u jednoj švapskoj kući u glavnoj ulici. Muzej je osnovan 1993. godine. Dakle, u vreme kada su ljudi postajali svesni i duhovnih i kulturnih gubitaka izazvanih odlaskom satumareovskih Švaba. Švapska kuća, u kojoj je muzej smešten, je izgrađena 1881. godine, nakon velikog požara. Muzej se trudi da što detaljnije rekostruiše svakodnevni život satumareovskih Švaba u Petreštiju između kraja 19. i početka 20. stoleća.

447240 Petreşti
Radno vreme: po prethodnoj najavi