Nemački tragovi duž Dunava - putovati, susretati, doživeti
  • pilisvvar_Bergwerkpark_titel.jpg
  • lahmkruam_titel.jpg
  • pilisvvar_ archiv_floriankapelle_titel.jpg
  • Schiller-Gymnasium, Major utca 2_titel.jpg

Neposredno nakon turskih vremena je predeo bio potpuno nenaseljen. Zemljoposednik, grof Laslo Čaki (László Csáky), je tada inicirao ponovno naseljavanje, pozvavši nemačke seljake. Tako 1689. godine dolaze prvi doseljenici: četiri porodice iz južne Nemačke – početak jedne blistave poljoprivredne kulture. Oni dolaze na nenaseljeno dobro porodice Podmanicki (Podmaniczky), u Kišzato (Kisszátó), odnosno Kiraljzantoja (Királyszántója). Brzom razvoju je doprinela i povoljna saobraćajna situacija. Krajem 19. veka se otvara i rudnik uglja.

Seoski muzej poseduje izložbu po mestu sakupljenih istorijskih predmeta, nameštaja, narodnih nošnji i starih slika.

Spomen-park rudara u Rakocijevoj ulici (Rákóczi utca): 1908. godine je izgrađena „Nova kolonija“, s ciljem da se tamo nasele rudari rudnika kamenog uglja iz Pilišverešvara (mađ. Pilisvörösvár, nem. Werischwar). Sve zgrade su imale isti oblik: četiri dvosobna stana sa dvorištem i baštom. Kolonija je posedovala tenisko igralište, kasino sa knjižarom, dva kvartira za šegrte i od 1930. godine svoju sopstvenu kapelu. U centru nekadašnje kolonije je 2010. godine uređen park sa spomenikom, koji podseća na legendarni štrajk rudara iz 1928/29. godine. Osim toga, od 2008. godine postoji i „Spomen-soba rudara“.

Rimokatolička crkva (izgrađena 1703. godine):

Najvažniji spomenik u njoj je glavni oltar od belog i crvenog mramora. On je isprva stajao u kapeli budimskog zamka, koja je uništena u Drugom svetskom ratu, a 1945. godine je dovezen u Pilišverišvar, gde je nakon restauracije postavljen u crkvi.

Kod crkve se od 2000. godine nalazi Statua blažene Gizele, supruge Sv. Stefana, prvog mađarskog kralja. Ta bronzana statua, načinjena od umetnika Davida Tota (Tóth Dávid), podseća Dunavske Švabe, čiji su se preci doselili u Pilišverišvar pre više od 300 godina, na njihove korene.

Šumska kapela je 1851. godine podignuta i osvećena u čast „Četrnaest svetaca-pomagača i Bogorodice pune bola“. Iz tog vremena potiče i oltar, načinjen drvenim rezbarijama u rokoko stilu. U toj kapeli postoji i jedna relikvija: komadić Svetog krsta.

„Lamkruam“ („Lahmkruam“) je jedan mesno-istorijski spomen-park u ulici Petefi Šandora (Petőfi Sándor utca). U udubljenju iskopišta gline se stvorilo malo jezero, na mesnom dijalektu nazvano „Lamkruam“, što potiče od nemačke reči „Lehmgrube“ (iskopište gline). To jezero je zatrpano u 1970-tim godinama. Na njegovom mestu je opštinska uprava 2009. godine uredila mesno-istorijski spomen-park sa jedanaest dvojezičnih tabli sa istorijom mesta.

LEVO: Pilišverešvarska narodna nošnja.

DESNO: U crkvi se danas čuva glavni oltar u Drugom svetskom ratu uništene kapele budimskog zamka.


Seoski muzej pokazuje seljačko svakodnevlje prošlih vremena


Još danas se za Telovo polažu ćilimi od cveća za procesiju s krstom.

Zanimljivosti

Zavičajni muzej Pilišverešvar
Kápolna u.10.
Izložba se može videti samo nakon prijavljivanja!
Telefon: 0036/26/330-162, gospođa Maria Gromon