Nemački tragovi duž Dunava - putovati, susretati, doživeti
  • tata_burg2_titel.jpg

Nakon završetka turskih ratova (1727.g.) Tata (nem. Totis) i okolna sela padaju u vlasništvo porodice Esterhazi (Esterházy), koja će Tatu izgraditi kao centar svojih poseda. Radom, najvećim delom nemačkih neimara, tako nastaje jedan od najlepših gradova sa baroknim građevinama u komitatu (županiji) Komoran (Komárno).

Nemački doseljenici, između 50 i 60 porodica, dolaze između 1733. i 1750. godine u Tatu. Jedan deo katoličkih doseljenika se nastanio na kraju sela, u pravcu Koča (Kocs). Taj deo mesta nazivaju Nojštift (Neu-Stift). Taj naziv ostaje do danas, makar i malo „mađariziran“ („Nájstik“). Od 1736. do 1830. godine je u Nojštiftu postojala samostalna škola sa jednim nemačkim učiteljem.

Kula
Sa izgradnjom na obali Starog jezera se započelo u 1300-tim godinama. Ova „Perla Tate“ je doživela svoje blistavo vreme kao kraljevsko odmorište Sigismunda od Luksemburga i Matije Reksa (Matthias Rex). Do danas je još samo očuvano južno krilo.

Vodenice
Pisani izvori iz 13. stoleća ukazuju na vodenice u ovoj oblasti. 1830. godine načinjena mapa pokazuje 15 vodenica u pogonu. Od toga su šest bile valjavice, dok se u ostalima mlelo žito. Sto godina kasnije su još samo četiri vodenice bile u pogonu. Zbog intenzivnog rudarstva u Tatabanji (Tatabánya) i ispumpavanja vode iz goletnog tla su postepeno isušili izvori.

Mađarsko-nemački zemaljski muzej
Mađarsko-nemački muzej u Tati je osnovan 1972. godine kao osnovni muzej za nemačke manjine u Mađarskoj. Tako se u zbirci mogu videti tipični predmeti iz svake mađarske regije naseljene Nemcima. Muzej je smešten u baroknom Nepomukovom mlinu (Nepomucenus-Mühle), koji je 1758. godine izgrađen po planovima poznatog arhitekte Jakova Felnera (Jakob Fellner).

Jakov Felner, kula osmatračnica i kapela
Već se iz daljine opaža goli brežuljak i na njemu oko 1770. godine po planovima Jakova Felnera podignuta Kalvarijska kapela sa svojom grupom statua Golgote. U kuli osmatračnici su isprva bile livene olovne kugle za puške sačmarice.

Zamak Esterhazi (Esterházy)
Početkom šezdesetih godina 18. veka grof Mikloš Esterhazi (Miklós Esterházy ) daje nalog neimaru Jakovu Felneru za rušenje kule i izgradnju novog zamka na istom mestu. Kasnobarokni zamak na obali Starog jezera je zbog arhitekture, raskošnog enterijera, parka iz 18. veka i Engleskog vrta danas jedna znamenitost. Po jednoj legendi su mađarski kralj Franjo (Ferenc) i njegova supruga Ludovika tu živeli za vreme povlačenja Napoleonovih trupa.

Staro jezero
Staro jezero u Tati je jedno od najstarijih veštačkih jezera u Mađarskoj. Ono je, zajedno sa okolnim močvarnim predelom, služilo za zaštitu kule. Ispočetka su tamo držane ribe iz Dunava. Isušivanjem močvarnog predela u 18. veku je nastao današnji sistem jezera. Jezero i njegova okolina danas stoje pod zaštitom, ali je oblast slobodna kao turistički cilj i odmaralište. Ono je jedino gradsko jezero u Evropi, kraj koga u jesenjim i zimskim mesecima hiljade divljih gusaka i drugih ptica selica sleće da se odmori.

Pogled na Tatu (nem. Totis), bakrorez iz 17. veka



Dinamična grupa statua Golgote iz 1770. godine



LEVO: 40 metara visoki osmatrački toranj u Tati.

DESNO: Četiri jezera u Tati imaju površinu od ukupno 201,5 ha sa 4,37 miliona m3 vode



Kasnobarokni Esterhazijev (Esterházy) zamak na obali Starog jezera u Tati

Zanimljivosti

Mađarsko-nemački zemaljski muzej
Aktuelna izložba pod nazivom „1100 godina zajedničkog življenja – Nemci i Mađari od naseljavanja do danas“ prikazuje više stoleća dugu istoriju ovde živećih Nemaca. U prizemlju se posetilac može upoznati sa nekada u oblastima današnje Slovačke i Rumunije živećim Cipserima – nemački Zipser (jedna nemačka narodna skupina), Transilvanijskim Saksoncima (Siebenbürger Sachsen), kao i, zbog svoje keramike svetski čuvenim Habanima (nemački Habaner; naziv za nemačke Huterere (Hutterer) živeće u Slovačkoj) i preko njih sa srednjovekovnom istorijom mađarskih Nemaca. Izložbeni prostor na prvom spratu preko nameštaja i upotrebnih predmeta savremenih nemačkih seljaka predstavlja veliki doseljenički val novog vremena, takozvani „Veliki švapski pohod“ („Der große Schwabenzug“). Na tavanu zainteresovani posetilac može dobiti bližu predstavu o događajima u 20. veku. Od Trianona (jedno od pariskih predgrađa, gde su nakon Prvog svetskog rata potpisivani mirovni sporazumi), preko Saveza naroda (nemački: Volksbund; 1919. godine osnovani humani savez za negu ratnih grobova) sve do iseljavanja nakon Drugog svetskog rata. Tu bivaju prezentirane i narodne nošnje iz više sela.