Nemački tragovi duž Dunava - putovati, susretati, doživeti
  • vecses_krautfest_titel.jpg
  • Kauremszki-3_titel.jpg

Na nakon turske vladavine nenaseljeno područje dolaze 1786. godine ponovo novi doseljenici. Mnogi su pritom sledili poziv vojvode Antona Grasalkovića II (Grassalkovich). Prvi od tih doseljenika su najvećim delom poticali iz okolnih švapskih, manjim delom iz mađarskih i slovačkih sela. Procentualni deo Nemaca u stanovništvu je rastao iz godine u godinu, pa se Večeš (mađ. Vecsés, nem. Wetschesch) stoga uskoro mogao označiti kao „nemačko selo“. 1797. godine naselje dobija svog sopstvenog popa, kao i nemačku katoličku školu. Nakon izgradnje železničke linije 1847. godine, se broj stanovnika u drugoj polovini 19. veka znatno povećao. Novi doeseljenici su uglavnom bili Mađari. Deo sela, koji je pretežno bio naseljen Nemcima, je održao svoju staru atmosferu. Nemački živalj je sve do proterivanja predstavljao jednu stabilnu zajednicu. 

Blagostanje poljoprivrednika iz Večeša je bilo uslovljeno blizinom glavnog grada, gde su imali tržište za svoje proizvode. Seljaci su se specijalizovali za proizvodnju povrća, posebno kupusa. Tako su u dvadesetim godinama 20. veka seljaci u ranim jutarnjim satima redovno dovozili tačno 400 do vrha natovarenih zaprega sa svežim povrćem, mlekom itd. na budimpeštanske pijace. Ispočetka se kupus fino rezao ručnim strugačama, kiselio u drvenim buradima i gnječio velikim kamenovima. Čak još i nakon osnivanja poljoprivrednih proizvođačkih društava u šezdesetim godinama 20. veka, se kiseljenje kupusa održalo, pošto su seoske porodice i dalje privređivale na svojim, jedno jutro velikim privatnim poljima. Kiseli kupus je odavno najslavniji proizvod poljoprivrednika iz Večeša i on još dan danas mnogim ljudima obezbeđuje siguran prihod.

U januaru 1945. godine počinju proganjanja Nemaca. Iz Večeša je 327 stanovnika odvedeno u Sovjetski savez na prinudni rad. 1946. g. je oko 1.500 osoba proterano iz svog rodnog sela i preseljeno u Nemačku. Na njihovo mesto dolaze agrarni proleteri iz nizijskih predela, kao i Mađari proterani iz Čehoslovačke.

Tek se u devedesetim godinama 20. veka moglo početi sa ponovnim oživljavanjem nemačkih tradicija. Nasleđe i tradicija nemačkih stanovnika u selu su duvačka kapela, proizvodnja kiselog kupusa i povorka povodom Telova. Za Telovo vernici na putu procesije postavljaju četiri oltara i ukrašavaju put raznobojnim ćilimima od cveća.

Već preko 20 godina postoji partnerstvo između Rajnštetena (Rheinstetten) u Nemačkoj i Večeša.

Zavičajni muzej
Zavičajni muzej, koji je otvoren povodom 65. godišnjice proterivanja Nemaca, daje uvid u životni svet i tradicije Nemaca oko 1930. godine. Muzej se nalazi u kući, koju su 1930. godine dali izgraditi Johann Berger i njegova supruga. Porodica Berger je 1946. godine proterana u Nemačku. Kasniji posednici su tu impozantnu zgradu održali u originalnom stanju.




Zanimljivosti

Zavičajni muzej
Adressa: Jókai Straße 6

Radno vreme: po dogovoru
Telefon: 0036-20-517-6913 Horváth Ferencné
0036-30-955-7585 Frühwirth Mihály
0036-20-460-0098 Brunner Krisztina
0036-30-649-4540 Tófalvi Mónika

Izložba u Zavičajnom muzeju podseća na prelazak seljaštva u građanstvo. Bogata poljoprivredna porodica je – u skladu sa ukusom vremena – na mestu ranije zgrade, celo krilo kuće izgradila od cigli. Samo je zadnji, poljoprivredni deo ostao onakav kakav je bio, o čemu svedoči i nabijeni zid odaje.


Kupus iz Večeša je proslavio selo u celoj Mađarskoj.



Čarda (Czárda) Cifra (ranije Tauben Kobe) je najstarija građevina naselja. Prekoputa nje stoji crkva, izgrađena oko 1800. godine, a uništena u Drugom svetskom ratu.



Soba u Zavičajnom muzeju



Zavičajni muzej pokazuje tradicijama bogati život nemačkih stanovnika oko 1930. godine.

Svetkovina kupusa
Prva Svetkovina kupusa je održana 30. septembra 2001. godine, kada je Večeš proglašen gradom. Program se, između ostalog,sastojao od kuvarskog takmičenja u pripremanju raznih jela od kupusa i od takmičenja u spremanju kiselog kupusa, koji od onda postaju glavna atrakcija svetkovine. Kod druge svetkovine već dolazi do jedne „Kupusove konferencije“, a kod treće ova manifestacija postaje internacionalna, pošto dolaze gosti iz Austrije, Nemačke, Poljske, Francuske i Perua. Svetkovina kupusa se održava svake godine u septembru. Dan počinje misom-zahvalnicom za žetvu i blagosiljanjem žetve u crkvi. Potom u glavnoj ulici slede svečana povorka proizvođača kupusa i šaroliki kulturni programi, praćeni izložbama i prodavanjem proizvoda.


Kod Svete mise se peva i sledeća stara nemačka pesma:

Od nas, orača, Tebi slava,
Bože, što stvori sve i nas;
Naša ljubav k Tebi ne jenjava,
Jer u svakoj si nam nuždi spas.
Protiv nesreća što se roje,
Opasnosti, patnji, straha svoga,
Anđele Ti nam šalješ svoje,
Nek‘ Ti je večno hvala stoga.

Oštri plug, branu i budak
Ti odlučio si nama dati,
Da rasporimo zemlju svuda,
Gde blagoslov Tvoj nas prati..
Mi vičemo Tebi s polja
Da naš znoj donese plod;
Naš trud nek bude Tvoja volja,
Nek žetva da nam bogat rod.

Svemoć Tvoju mi proslavljamo:
U tlo se mrtvo seme stavlja,
I gle, posle malo dana samo
Stabljika se živa javlja;
Bez života čokot čami,
Čekajuć‘ da zima mine,
Al‘ proleće kad nas smami,
On se probudi pun vedrine.




 

Jedenje štrudle  
www.wetschesch.hu/de/node/132

Jedenje štrudle je je sve do pedesetih godina 20. veka bio poznati običaj u Večešu. Nakon višednevnih karnevalskih balova je za Pepelnicu (Pepeljavu sredu) sledilo „Jedenje štrudle“. Mladići su u pratnji nekolicine muzičara, ili jednog harmonikaša, išli od kuće do kuće, gde su živele devojke. Kao ko svadbene povorke. Jedan od momaka je bio obučen kao nevesta, drugi kao mladoženja. U svakoj kući su bili ugošćeni sveže pečenom štrudlom. Probali su štrudlu i išli dalje, povevši i devojke sa sobom. Nakon završetka te povorke su svi zajedno otišli u krčmu, gde su jednom plesnom zabavom završili karneval.

U organizaciji Samouprave nemačkih narodnosti se od 2003. godine podseća na taj običaj. Tim povodom deca iz dečjih vrtića zajedno sa školskom decom pripremaju mali kulturni program. Sa scenama, koje se nadovezuju na običaj „Jedenja štrudle“, sa muzikom i plesom (naročito iz večeške tradicije). Za tu svečanost se, naravno, peku i najraznovrsnije tradicionalne vrsti štrudli. Uveče jedna duvačka kapela svojom svirkom otvara bal.

Trka s jajima
www.wetschesch.hu/de/node/133
Jedna retka stara tradicija, koja se još neguje u Večešu, je trka s jajima. Ona se održava svakog uskršnjeg ponedeljka u nekadašnjoj Novoj ulici (Új utca ), današnjoj ulici Jokai Mora (Jókai Mór utca). O dobrom raspoloženju se stara jedna duvačka kapela.