Nemački tragovi duž Dunava - putovati, susretati, doživeti
  • zsambek_vinzer_titel.jpg
  • zsambek_auf dem bankerl-vor dem haus am sonntagnachmittag_titel.jpg

Žambek (mađ. Zsámbék, nem. Schambek), jedno naselje iz 12. stoleća, je po isteku 17. veka posedovalo još samo dve oporežljive kuće. Zemljoposednik Zihi (Zichy) doseljava najpre mađarske, a početkom 18. veka i švapske, frankonijske i austrijske koloniste. Tokom vekova naselje postaje jedna skoro čista nemačka opština. I nekadašnji mađarski stanovnici se asimiliraju, tako da još samo imena svedoče o poreklu tih porodica. 5. aprila 1946. godine je od preko 5.000 ljudi, koliko ih je u opštini živelo, 3.397 osoba iz iste proterano. Većina dospeva u Gerlingen, (Baden-Württemberg), a jedan manji deo u Vetenberg (Wettenberg) u Hesenu (Hessen).

Ruševina crkve, koja je postala simbol Žambeka, je fragment jedne trokrilne premonstratenske bazilike sa manastirom. Ta, od 1220. do 1234. g. građena kasnoromanska i ranogotska crkva je 1763. godine pala kao žrtva jednog zemljotresa. Oko 1900. godine je ruševina konzervirana u njenom ondašnjem stanju. Danas se može pogledati i unutrašnji deo ovog građevinskog spomenika. U jednoj od prostorija nekadašnjeg manastira je uređen lapidarijum.

Zavičajni muzej
Kuća porodice Melhiora Kelera (Melchior Keller), građena početkom 18. veka, biva u osamdesetim godinama 20. veka spašena od rušenja. Jednu posebnost čini reljef na čelnom zidu, koji predstavlja Sv. Vendelina (Wendelin), zaštitnika pastira.

U zgradi su uređene jedna tradicionalna švapska dnevna soba i kuhinja, sa restauriranim komadima nameštaja, na kojima su očuvani motivi švarcvaldskog (Schwarzwald) slikanja po nameštaju iz 16. veka. Te iste mustre su žambečki stolari u visokom umetničko-zanatskom kvalitetu upotrebljavali nepromenjeno još u 19. veku.

U šezdesetim godinama 20. veka Ferenc Boroš (Boros) sastavlja zbirku „predmeta za osvetljavanje“. Jedan fundus, kojim će se, posebno u sedamdesetim godinama, poslužiti mnogobrojni mađarski filmski stvaraoci. Prihodi od iznajmljivanja omogućuju Borošu da proširi zbirku. Taj jedini Muzej lampi u zemlji ima trenutno više od hiljadu izložbenih objekata. 1995. godine muzej pronalazi svoje mesto u Ginisovoj (Guinness) knjizi rekorda. Stub kuge podiže Mikloš Zihi (Miklós Zichy) 1739. godine u znak sećanja na žrtve epidemije kuge u Žambeku. Ta epidemija je pokosila polovinu stanovništva sela; najviše novo naseljene doseljenike iz nemačkih oblasti. To je jedan od prvih stubova kuge u Mađarskoj uopšte. Usred tog baroknog stuba se vidi grb porodice Zihi, a pored njega figura Svetoga Roka.

„Podrumsko selo u Josifgradu“ i Spomen-park nemačkih narodnosti
Nakon epidemije kuge dolaze novi doseljenici iz Frankonije, koji grade novu cestu u mestu. Prilikom gradnje kuća se kao vezivno sredstvo upotrebljavala glina. Tako u Josifgradu/Josefstadt (delu Žambeka) nastaju iskopišta gline. U bočne zidove tih iskopišta su se udubljivali podrumi. Od sedamdesetak podruma, pred kojima se u nedeljnim popodnevima uz čašicu vina rado čavrljalo, ih je do danas u različitim stanjima ostalo 25.

Ruina od 1220. do 1234. g. građene kasnoromanske, ranogotske premonstratenske bazilike


Kuća Sv. Vendelina (Wendelin), danas Zavičajni muzej, početkom 20. veka


Stub kuge iz 1739. godine

Zanimljivosti

Zavičajni muzej
Izložba se može pogledati nakon prijave.
Heimatmuseum, Bicskei u.12.
Tel.: 0036 23 341 831



Muzej lampi
Magyar u. 18. / Tel.: 0036 20 502 6682
Radno vreme: dnevno 10-16 sati, ponedeljkom zatvoreno!